Islam against immorality

"Udio nefsanskog uzitka u neposlusnosti, kao sto su pijenje alkohola, prostitucija i dr., vidljiv je i jasan, a ogleda se u tome da nefs uziva u toj neposlusnosti, tako da je jedini razlog zbog kojeg nefs zeli da se ti prevaris neposlusnoscu je taj sto on u toj neposlusnosti nalazi udio licnog uzitka i slasti, sto ce ti kao posljedicu donijeti nesrecu i kaznu, a udio njegovog, tj. nefsanskog uzitka u pokornosti, tj. u cinjenju pojedinih dobrih djela je skriven i tajan i mogu ga proniknuti jedino oni koji imaju srcani vid.
Poslusnost za nefs predstavlja poteskocu, a kada ti je on i pored toga naredjuje, ti ne mozes znati kakav se udio njegovog uzitka krije u toj poslusnosti sve dok to dobro ne ispitas i prekontrolises.
Tvoj nefs ti pokazuje da se njegov uzitak u poslusnosti ogleda u priblizavanju Uzvisenom Allahu, a u sustini cilj mu nije to, vec postizanje ugleda kod svijeta i zelja za poznatoscu po svojoj dobroti."

(Iz knjige MUDROSTI - Ibn Ataullah el-Iskenderi)

"ZASTO JE ALLAH STVORIO LJUDSKU PATNJU?

Mi znamo da je Allah stvorio covjeka, poslao ga na Zemlju. Njegovo spustanje na Zemlju bio je silazak iz pocasti, a ne ponizenje. Dolazak covjeka na Zemlju nije bio samo posljedica njegovog grijeha u Dzennetu, nego je bio odredjen u Allahovom znanju, prije nego je On stvorio covjeka...
Covjek je sishao na Zemlju, a Zemlja po svojoj prirodi i gradji je mjesto koje nije Dzennet.
Dzennet je velicanstveni, apsolutni mir, a Zemlja je popriste neprestane borbe. Bol je jedna od niti iz kojih je satkan zivot na Zemlji. Tuga je jedan od zakona u egzistiranju covjeka, a smrt i gubitak milih i dragih je casha ciji se gutljaj na usnama ne moze izbjeci. Ne postoji covjek koji je oslobodjen briga, rana ili bola.

KAKVA JE TAJNA IZA SVEGA OVOGA?
KAKVA JE MUDROST U SVEMU OVOME?

Iz svega razumijemo da sve ono sto se desava u zivotu, pa i smrt, samo su iskusenja kroz koja Allah ispituje Svoje robove. Ljudska bol je kusnja kojom Allah ispituje Svoje robove.

ZASTO NAS UZVISENI ALLAH ISKUSHAVA KAD ON UNAPRIJED ZNA REZULTAT TOGA?

1. Mozemo da kazemo da polozaj robovanja ne dopushta da se iz te pozicije postavlja pitanje uzvisenosti Boga;
2. Allah nas iskushava - a zna sta cemo uraditi, - ali mi ne znamo kakav ce biti rezultat. Mi imamo pravo da to znamo. To nase pravo da saznamo rezultate, iziskuje kusnju i dolazi kao posljedica naseg djelovanja."

(Iz knjige ALLAH - Ahmed Behdzet)

"Olaksica dolazi odmah nakon tegobe, a to ukazuje na dvije stvari:

- prva od njih je brz dolazak olaksice nakon tegobe, kao da su povezani jedno uz drugo;
- druga od njih je da svaku tegobu prati i olaksica i u ovo vrijeme sumnje.
Ona nekad biva vidljiva, a nekad skrivena, jer na svaku Boziju odredbu stoji samilost, a u svakoj nevolji blagodat."

(Iz knjige SABUR - Jusuf el-Karadawi)

"Velika je razlika izmedju stedljivosti i skrtosti.

Kao sto je skromnost jedna dopadljiva osobina koja je naizgled slicna, a u sustini sasvim razlicita od ponizenosti kao lose osobine, i kao sto je dostojanstvo koje je veoma pohvalna osobina u sustini razlicita, a naizgled ista kao i osobina oholosti, tako je i ekonomicnost koja je osobina uzvisenog karaktera naseg Pejgambera a.s. i sigurno iz uzroka Allahovog mudrog sklada svemira i nema nikakve veze sa skrtoscu koja je spoj osobina poput: niskosti, pohote, pohlepe i gramzivosti.
Slicnost je samo prividna."

(Iz knjige RAMAZAN-EKONOMICNOST-ZAHVALNOST - Bediuzzaman Said Nursi)

"Cijeli svoj zivot Muhammed b. Vasi´proveo je u bojazni od grijeha i strahu kako ce izaci pred svog Gospodara. Kada bi ga upitali:
- Ebu Abdullah, kako si jutros osvanuo?, - imao je obicaj reci:
- Blizu smrti, daleko od onoga cemu se nadam i sa mnogo losih djela.

Gospodara svoga je molio:
- Allahu, oprosti mi za svako mjesto gdje sam stao, a nisam trebao stati!
- Allahu, oprosti mi za svako mjesto gdje sam krocio, a nisam trebao krociti!
- Allahu, oprosti mi za svako mjesto koje sam napustio, a nisam trebao napustiti!
- Allahu, oprosti mi za svako nevaljalo djelo koje sam ucinio, a nisam trebao uciniti!
- Allahu, oprosti mi za svaku nevaljalu rijec koju sam izgovorio, a nisam trebao izgovoriti!
- Allahu, ja se za sve navedeno kajem, pa mi pokajanje primi!
- Allahu, ja Te molim da mi sve ove grijehe oprostis, pa ih oprosti!
- Allahu, daj da pred Tebe izadjem prije nego sto zbog grijeha kaznu zasluzim!"

(Iz knjige IZ ZIVOTA TABI´INA)

"Ne ostavljaj zikr zbog toga sto u njemu ne dozivljavas osjecaj svoje prisutnosti sa Allahom, jer ce tvoja nemarnost dok Ga zikr ne cinis biti jos veca od one dok Ga zikr cinis.
Osim toga, mozda ce te On sa zikra popracenog nemarnoscu uzdici na zikr popracen budnoscu, i sa zikra popracenog budnoscu na zikr popracen prisutnoscu, a sa zikra popracenog prisutnoscu na zikr tvog osjecaja odsutnosti u odnosu na sve osim na Spominjanog, a to Allahu nije tesko!"

(Iz knjige MUDROSTI - Ibn Ataullah el-Iskenderi)

"...Musliman pokusava ostvariti svoje zivotne ciljeve u skladu sa motom: "POMOZI SAM SEBI, PA CE TI I BOG POMOCI!"

On osjeca osobnu odgovornost za svoja djela i svoje propuste. Nada se da ce ga Bog nagraditi za dobra djela koja je ucinio - ne stoga sto je Bog obavezan uraditi to, nego zato sto On sam sebi odrice nepravdu! Musliman strahuje od kazne za losa djela, mada zna za Boziju svemilost i Njegovu spremnost da oprosti.

Stoga sto je svjestan cinjenice da je na kraju dana sve u Bozijim rukama, on svaki posao pocinje u Njegovo ime - BISMILLAH! (u ime Allaha!), prepustajuci posljedicu Njemu - INSHAALLAH! (ako Allah bude htio!) i pripisujuci svaki uspjeh Njemu - "MASHAALLAH! (tako je Allah zelio!). Pored toga, on osjeca sigurnost u okrilju Bozije zastite, koju ce svakako, zatraziti na kraju svakog dana.
Samo ako musliman podnosi nesrecu ili, ako uprkos svim njegovim nastojanjima projekat ne uspije, tada on QISMAT-stanoviste prepusta u prvi plan; nece ocajavati, niti ce cupati kosu ili trgati odjecu, nego ce priznati i prihvatiti da je ono sto se dogodilo bilo MAKTUB (unaprijed odredjeno)."

(Iz knjige ISLAM KAO ALTERNATIVA - Murad Hoffman)

"Zlo se tolerise u dva slucaja:

1. - ako se njime odstranjuje gore zlo, a koje se ne moze odstraniti nicim drugim osim tim manjim zlom;
2. - i ako se njime postize vece dobro od tog zla, a ono se ne moze postici nicim drugim do cinjenjem tog zla.

A dobro se ostavlja u dva slucaja:

1. - ako se njegovim cinjenjem propusta od njega bolje dobro;
2.- i ako se njegovim cinjenjem radi zlo, cija je stetnost mnogo veca od koristi tog dobra.
Ovo je direktno povezano s vjerskim vaganjem stvari."

(Iz knjige RAZUMIJEVANJE PRIORITETA - Jusuf el-Karadawi)

"Posto je covjek stvoren u najljepsem obliku i date mu jako siroke i razvijene sposobnosti i mogucnosti, bacen je usred iskusenja zahvaljujuci kojima moze pasti i popeti se do nivoa, do stupnjeva, do merteba i deredza, poredanih od najponizenijih do najuzvisenijih, od fersha do Arsha, od jedne cestice do Sunca, ispred njega su otvorena dva puta koji vode od najnizeg ponizenja do najvecih uzdizanja...Na svijet je poslan kao cudo moci, rezultat stvaranja, te neobicno predivno stvaralacko djelo.

Dova je jedna tajna ibadeta.
Sto se ibadeta tice, mora biti iskljucivo u ime Allaha dz.s.. Njemu se treba dovom prikloniti iskljucivo dokazujuci svoju slabost, u Njegovo se Gospodarstvo ne treba mijesati.
Predostroznost treba Njemu ostaviti, na Njegovu se Mudrost osloniti; Njegovu Milost ne treba kuditi."

(Iz broshure 23.RIJEC - Bediuzzaman Said Nursi)

"Zaista, strpljivost biva shodno onom na cemu se strpi, pa strpljivost nad onim sto je haram, postaje stroga obaveza - vadzib, a stepen njene obaveznosti je u zavisnosti od velicine harama.
Strpljivost nad onim sto je pokudjeno, ne dostize stepen obaveznosti, nego je ona tu preporucena.
Strpljivost kao uzvracanje istom mjerom, i kod pobjede nad nepravdom, postaje vrlina - a ne obaveza.
El-Gazali u svom djelu El-Ihja kaze: "Znaj da se strpljivost dijeli na obaveznu i preporucenu ili pohvalnu, pokudjenu i zabranjenu; s tim sto je strpljivost pola imana, moras da znas da nije svaka strpljivost pohvalna. To zavisi od djela koje zahtijeva strpljivost."
Pohvalna strpljivost je ona strpljivost koja biva nad nevoljama koje nadilaze covjekove mogucnosti i sposobnosti, i nije ih se u stanju osloboditi, a sto se tice teskoca koje mozemo ukloniti, onda strpljivost nad njima nije vjerski opravdana."

(Iz knjige SABUR - Jusuf el-Karadawi)

"Kur'an nabraja tri vrste uznemiravanja, tri najteza oblika kojima moze vjernik da izazove drugog s kojim zajedno zivi. Ova svojstva su najruznija, zbog toga sto poticu od vjernika, koji mora biti krajnje odgojen i koji ne smije dozvoliti da njegovo ponasanje prate sebicnost i mrznja.
Zatim, ona mogu biti upucena vjerniku kad je ovaj u drustvu s drugim koji je mozda humaniji, spremniji na akciju i blizi Bogu dz.s. od njega, te su i s te strane najvece ponizenje. Ova svojstva su:

1. ismijavanje i ponizavanje drugoga;
2. vrijedjanje psovkama i neosnovanim optuzbama i
3. nazivanje pogrdnim imenima, koja prezire onaj kome se upute."

(Iz knjige VJEROVANJE U BOGA DZ.S. - Dr Muhammed el-Behijj)

"Covjek posjeduje slobodnu volju u onoj oblasti svog djelovanja za koju ce biti odgovoran pred Allahom (dz.s.), dok je lisen slobodne volje kod onih djela za koje nece polagati racun!
Ovo prenosenje ljudske volje na sferu duznosti prema Uzvisenom Allahu je podloga na koju se oslanja srce muslimana.
Da prvo pogledamo za sto ce covjek odgovarati pred Allahom (dz.s.) i ono sto mu je naredio da cini. To je ta oblast slobodne volje covjeka, a svaka druga oblast izuzev ove, lisava covjeka slobodnog odlucivanja, a samim tim i odgovornosti u tome, sto je razumljivo...

...Covjek je slobodne volje u onome sto zna, sto razumije i sto moze da ucini, a lisen je volje u onome sto ne zna, sto ne razumije i sto ne moze da ucini."

(Iz knjige ALLAH - Ahmed Bedzet)

"Zalost za neuspjesnom prosloscu i plakanje nad bolovima koji su se u njoj dogodili, sa islamskog aspekta predstavlja neke vidove nevjerstva i ljutnje na Njegovo odredjenje.
Logika imana nalaze zaboravljanje ovakvih teskoca i nastavljanje zivota sa vise nade uz rad i odlucnost."

(Iz knjige OBNOVI SVOJ ZIVOT - Muhammed el-Gazali)

"Namaz ponekad znaci dovu. Kad god covjeka obuzme kakva potreba ili ga uznemiri briga, ili mu zaprijeti bolest, ili ga uznemiri kriza, on pohrli Allahu (dz.s.) trazeci spas od Njega, moleci ga za milost i spas. Ova dova je pri ruci svakom vjerniku koji zeli da se obrati Allahu kad god za tim osjeti potrebu u svom srcu. Allah voli kada Ga rob moli i trazi od Njegova dobra!
Cak, Allah upozorava covjeka da se ne zadovoljava samo svojom snagom, jer to lisava covjeka blagosti Uzvisene paznje i zatvara ga u granice njegove slabosti i neznanja."

(Iz knjige OBNOVI SVOJ ZIVOT - Muhammed el-Gazali)

"Ispunjavanje slobodnog vremena obavezama i zamjena jednog posla drugim, cuva nas od uzroka ljencarenja i od slabosti besposlice. Smatram da se drustvo moze osloboditi mnogih stetnosti ako uspije regulisati slobodno vrijeme, ne na nacin da se njime koristi, posto ono vec postoji, nego kroz ulaganje truda koji ce iscrpjeti svu snagu i usmjeravati pojedince onome sto im koristi u ovome i onome zivotu. Tako ne ostaje prostor u kome covjek ima osjecaj da on nema sta raditi...

...Islam trazi od covjeka da ovlada sobom i vecina njegovih propisa veze se za borbu sa samim sobom i odnose sa ljudima. Borba protiv sebe znaci prekinuti udovoljavanje strastima, a odnos prema ljudima znaci stititi ih od njihovih losih djela, poput rusenja zivota i slabljenja vjerovanja. Oba ova nastojanja traju cijeli zivot, ne ostavljajuci prilike za poigravanje, smetenost i nemar."

(Iz knjige OBNOVI SVOJ ZIVOT - Muhammed el-Gazali)

"Ljudi se dijele na: vjernike i nevjernike. I kao sto se razlikuju u crtama lica i jagodicama prstiju, tako se razlikuju u poimanju vjere u jednog Boga. Ima ljudi koji tvrde da je Bog jedan i nijecu druge gospodare. Smatraju da nema niko ravan Allahu (dz.s.), ali se boje nekog drugog vise nego sto se Allaha boje i vise drze do vjere u Allaha. To je opci tevhid (tevhidu-l-avam), tevhid mase,- prema misljenju el-Dzunejda.
Medju ljudima ima i onih koji priznaju da je Allah (dz.s.) jedan jedini. Nijecu druge gospodare i smatraju da nema niko ravan Allahu, ali se boje nekog osim Allaha, nekog ko im brani da izvrsavaju sve Allahove zapovijedi i zude za necim osim Allaha, tako da ih to sprjecava da se klone svega sto je Allah zabranio. Ova predodzba tevhida je uzvisenija od prve kao tevhidu-l-avama.
Postoji poseban tevhid - tevhidu-l-havas.
Kod el-Dzunejda imaju dvije vrste ovog tevhida:

1. priznanje jednog jedinog Boga i nijekanje drugih gospodara da su ravni Njemu, izvrsavanje seri'atskih propisa u javnosti i tajnosti i napustanje svih zelja i strahovanja koja su vezana za bilo sta drugo osim vjere u Allaha. Ovu vrstu tevhida, koja se smatra velikim usponom, moze dostici samo manjina;
2. postoji visina koja nadvisuje ovu visinu (tevhidu-l-havas), to je prvobitno stanje u kojem je covjek ('abd) bio kad je preuzeo obavezu vjere na sebe.

To znaci da covjek dostigne stanje kao onda kada je kao dusa stajao pred Stvoriteljem - Allahom (dz.s.), dusa koja je bila nistavna sama za sebe i koja cak ni sebe nije mogla vidjeti- tevhidu-s-safve."

(Iz knjige ALLAH - Ahmed Behdzet)

Back